Taekwondo je korejska borilačka vještina nastala 40-ih godina dvadesetog stoljeća spajanjem različitih vještina koje su se vježbale u to vrijeme.
Njezino ime dolazi iz riječi Tae, što znači udariti nogom, Kwon, što znači udariti rukom i Do, što znači put.
Taekwondo je udaračka vještina koju odlikuju atraktivne nožne tehnike i brzina.
Danas se taekwondo smatra jednom od najpopularnijih borilačkih vještina i sportova, a broj vježbača u svijetu se procjenjuje na više od 100 milijuna

         Povijest borilačkih vještina u Koreji je vrlo duga. Najstariji dokazi su kipovi i slike pronađeni u grobnici dinastije Muyong Chong (oko 3. stoljeća p.n.e.) koje prikazuju ratnike u borbenim pozama.
U to doba, Koreja je bila podijeljena na tri kraljevstva: Silla, Koguryo i Paekje.
Sva tri kraljevstva su imala jake vojske (u Koguryo zvanih "Sonbae", u Silla "Hwarang") koje su izučavale vještinu nenaoružane borbe. U to vrijeme, vještina se zvala hwarang-do ili subak.
Subak se razvio u vještinu taekkyon, koja se često koristila na vojnim demonstracijama, i na turnirima na kojima su se ratnici mogli dokazati u međusobnom nadmetanju.
To posebno dolazi do izražaja za vrijeme dinastije Koryo (918. - 1392. n.e.),
koja ujedinjuje tri kraljevstva, i kada se natjecanja u taekkyonu koriste u svrhu pronalaženja talentiranih novih vojnika ili čak promaknuća vojnika u časnike.
Kroz stoljeća, taekkyon razvija mnogo specifičnih nožnih tehnika.
Za vrijeme dinastije Joseon, konfucijanizam zamjenjuje budizam kao službena religija, i društvo postaje manje fokusirano na ratovanje i viši društveni slojevi počinju se više baviti poezijom i glazbom.
Shodno tome, taekkyon postaje zanimacija nižih društvenih slojeva i preživljava kao narodna igra sve do početka 20. stoljeća.
Za vrijeme japanske okupacije Koreje, sve borilačke vještine su strogo zabranjene i taekkyon praktički izumire. Mnogo Korejaca putuje u Japan na studij i tamo se upoznaje s karateom.
Po završetku drugog svjetskog rata i japanske okupacije, vraćaju se u Koreju i otvaraju škole borilačkih vještina.
Neke od poznatih škola iz ovog razdoblja su Chung Do Kwan, Oh Do Kwan i Jidokwan.
Škole nisu bile povezane, a vještina koju su podučavali (uglavnom varijacije okinavskog karatea) se nazivala raznim imenima: kong soo do, tang soo do, tae soo do itd.
Kroz utjecaj taekkyona, vještina poprima mnoge specifične nožne tehnike, ali se još uvijek podučava pod različitim imenima, s različitim formama, zvanjima koja nisu ujednačena itd.
Među vlasnicima škola se ubrzo javlja želja za ujedinjenjem njihovih stilova u jedinstvenu korejsku borilačku vještinu.
Nova vještina se isprva naziva tae soo do, ali ubrzo mijenja ime u taekwondo i počinje process ujedinjenja. 1961. je osnovan Korea Taekwondo Union kao prva udružena organizacija,
koja 1965. mijenja ime u Korea Taekwondo Association, naziv koji nosi i danas.

        Unatoč nastojanjima prve generacije majstora taekwondoa koji su probali ujediniti taekwondo u jednu standardiziranu borilačku vještinu, to im nije u potpunosti uspjelo.
Glavni rascjep u taekwondou je podjela na kukki-taekwondo (međunarodno predstavljen kroz WTF) i ITF taekwondo.
Osim u formama i pravilima sportske borbe, dva stila taekwondoa se razlikuju i po nazivlju, te osnovnim tehnikama.
Kukki-taekwondo se trenira u Južnoj Koreji, dok je u Sjevernoj Koreji prisutan samo ITF taekwondo.
Kukki-taekwondo je nastao kroz napore korejske organizacije za taekwondo (KTA) da ujedini različite korejske borilačke vještine.
Kukkiwon je stvoren 1972. godine, kao organizacija koja se brine o tehničkom dijelu taekwondoa i njegovom standardizacijom.
Svjetska krovna organizacija WTF nastaje godinu poslije, 1973., i danas je KTA samo jedna od članica WTF-a.
Treba napomenuti da se WTF isključivo bavi organizacijom turnira i da se ne bavi izdavanjem pojaseva ili razvojem forma, za što je zadužen Kukkiwon.
Za nastup na WTF turnirima i olimpijskim igrama potrebno je imati službenu potvrdu o zvanju, izdanu od Kukkiwona.
ITF je nešto starija organizacija, koju je osnovao general Choi Hong Hi 1966., nakon što je odlučio odvojiti se od procesa ujedinjenja taekwondoa i napustio Korea Taekwondo Association kako bi osnovao svoj stil.
ITF sam izdaje potvrde o zvanjima i organizira međunarodne turnire. Nakon smrti generala Choia, ITF se dijeli na tri organizacije, sjevernokorejski ITF koji vodi njegov sin, bečki ITF i montrealski ITF.
Sve tri organizacije tvrde za sebe da su prave nasljednice Choieva ITF-a. U ovom trenutku je budućnost ITF-a upitna.
Otkako je taekwondo borba po WTF pravilima postala olimpijska disciplina, kukki-taekwondo je prilično ojačao jer su mnogi borci prešli na kukki-taekwondo kako bi imali pravo nastupa na olimpijskim igrama.
To je jedan od razloga zašto je kukki-taekwondo danas daleko najpopularniji stil taekwondoa.
Zadnja želja generala Choia, konačno ujedinjenje taekwondoa, mogla bi se ostvariti jer WTF i sjevernokorejski ITF trenutno vode razgovore o ujedinjenju i ujednačavanju tehničkih razlika.
Osim ove dvije velike organizacije, postoje i mnoge druge, poput ITA, TAGB, ATA itd., ali nijedna od njih nema međunarodni značaj.

           Budući da ni dan danas ne postoji potpuno ujedinjenje taekwondoa pod jednom krovnom organizacijom, zvanja izdana od jedne organizacije obično nisu prihvaćena u drugim organizacijama. Ipak, većina taekwondo sportaša posjeduje certifikaciju od Kukkiwon-a ili ITF-a.
Taekwondo zvanja se dijele na deset učeničkih zvanja (keup) i deset majstorskih zvanja (dan). Novi polaznici kreću od desetog zvanja keup (bijeli pojas), sve do majstorskih zvanja dan (crni pojas).
Točne boje pojaseva ovise o školi i federaciji, ali većina škola se drži sljedećeg sustava:
Boje pojaseva u taekwondou služe da naznače razliku u znanju između učenika. Svaka boja ima simboličko značenje i boja pojasa se mijenja s znanjem koje je učenik stekao. Interpretacija značenja tih boja koju možete pročitati u nastavku nije jedina i jedna je od mnogih.
Bijela simbolizira rođenje i nevinost, početak. Učenik s bijelim pojasom nema nikakvog znanja, ali ima želju da nauči.
Žuta predstavlja Sunce bez čijeg svijetla Zemlja ne bi mogla cvjetati. Sunce sja iznad sjemena i njegove zrake daju mu snagu za rast. Učenici s žutim pojasom dobivaju svoju prvu zraku znanja.
Zelena simbolizira rast sjemena, njegov put prema Suncu na kojem se ono razvija u potpuno razvijenu biljku. Učenik s zelenim pojasom uči razvijati osnovne tehnike.
Plava predstavlja nebesko plavetnilo, nebo prema kojem biljka raste i teži. Učenik s plavim pojasom se kreće, baš kao biljka, napreduje prema cilju. Na isti način na koji se biljka napaja svjetlošću, na taj način se učenik napaja znanjem.
Crvena predstavlja vrućinu i snagu sunca. Učenik s crvenim pojasom je napravio veliki pomak i usput pokupio veliki dio znanja. Crvena također predstavlja opasnost i učenici na ovom stupnju moraju naučiti biti oprezni budući da se njihovo znanje povečava.
Crna simbolizira tamu koja leži iza Sunca. Suprotnost je bijeloj i predstavlja zrelost i profinjenost. Na ovoj razini učenik kroz svoj rast može početi poučavati druge.
10. i 9. keup: Bijeli pojas
8. i 7. keup: Žuti pojas
6. i 5. keup: Zeleni pojas
4. i 3. keup: Plavi pojas
2. i 1. keup: Crveni pojas
1. dan i viši: Crni pojas
Većina škola također koristi pruge na kraju pojasa da označi međustupnjeve. Tako zeleni pojas označava 6. keup, dok zeleni pojas s plavom prugom označava 5. keup, ili "viši zeleni pojas".
Natjecanja u taekwondou su obično grupirana po zvanjima, tako da se polaznici bore s protivnicima sličnih mogućnosti.

       Taekwondo se dijeli na pet sastavnih dijelova:
Osnove (Kibon)
Forme (Poomsae)
Samoobrana (Hosinsul)
Lomljenje (Kyokpa)
Borba (Kyorugi)
Većina klubova se danas specijalizira za natjecateljski dio taekwondoa (borbeni trening i vježbanje forma), no svi su dijelovi taekwondoa važni za postizanje majstorskih zvanja.

           Na samom početku, trening taekwondoa je nalikovao karateu i sastojao se od vježbanja tradicionalnih stavova, blokova i udaraca.
Danas se tradicionalnim tehnikama ne posvećuje mnogo vremena i u većini škola su ih zamijenile vježbe na vreći i s fokuserima.
Osnove taekwondoa dijele se na stavove (npr. jahaći stav - juchun seogi, prednji stav - ap kubi ili zadnji stav - dwit kubi),  
blokade (npr. gornja blokada - olgul makki ili donja blokada - arae makki), udarce rukom (npr. udarac šakom - jumok jirugi ili udarac vanjskim bridom dlana - sonnal chigi),
te udarce nogom (npr. kružni udarac - dollyo chagi ili bočni udarac - yop chagi).
Cilj učenja osnova je razvijanje pravilne tehnike, korištenje cijelog tijela, i očuvanje tradicije taekwondoa.

       Forme su koreografirane borbe protiv zamišljenog napadača koje vježbač izvodi sam s ciljem razvijanja ravnoteže i usavršavanja osnovnih tehnika.
Većina taekwondo sportaša danas vježba forme Kukkiwon ili forme ITF (ili kombinaciju).
Kukki-taekwondo sadrži osam učeničkih forma za niže pojaseve (taeguek poomsae) i devet majstorskih forma za crne pojaseve (yudanja poomsae).
Neki klubovi još podučavaju forme palgwae, koje su razvijene u isto vrijeme kad i majstorske forme, ali velika većina klubova koristi novije i modernije forme taeguek.
ITF sadrži 24 forme, po jednu za svaki sat u danu, a razvio ih je general Choi, Hong Hi, osnivač vještine ITF Taekwon-do.
Ove su forme starije od forma kukkiwon i još uvijek su vrlo popularne i izvan ITF-a.Iako velika većina koristi forme kukkiwon ili ITF,
neke manje federacije koriste vlastite, interne forme, ili još uvijek koriste forme karatea koje su se koristile u samim začecima taekwondoa.
Izvođenje forma je danas međunarodni sport, i većina zemalja ima tehničke reprezentacije koje se natječu u izvođenju forma

         Dok se sportska borba temelji na natjecanju s pravilima, tehnike samoobrane se koriste u situacijama kada ne postoji dovoljna distanca,
ili su standardne tehnike taekwondoa (udarci rukama i nogama) nepraktične: napad oružjem, napadi odozada te situacije kad napadač ima kontrolu kroz gušenje ili držanje žrtve.
Samoobrana se sastoji od udaraca rukama, nogama, laktovima, koljenima, zahvata i poluga na rukama i nogama, gušenja, bacanja, itd.
Za razliku od ostalih dijelova taekwondoa, samoobrana nije standardizirana i ovisi o instruktoru.

           Demonstracije lomljenja su provjera snage i preciznosti. Točno plasiranim udarcima, vježbač nastoji slomiti predmete poput dasaka, crijepova, cigala ili bejzbol palica.
Demonstracije lomljenja se uglavnom izvode kao dio prezentacija taekwondoa i prilikom polaganja za više pojaseve.

          Zadnji i po mnogima najvažniji dio taekwondoa je borba.
Ovu kategoriju ugrubo možemo podijeliti na dogovorenu borbu (borba na jedan, dva ili tri koraka, te borbene vježbe sa ili bez štitnika) i slobodnu borbu (sa ili bez štitnika).
U borbama taekwondoa koriste se ručne i nožne udaračke tehnike, ali ne i hosinsul bacanja, čišćenja ili gušenja. Najpopularniji aspekt taekwondoa je zasigurno slobodna borba.
U slučaju olimpijske borbe po WTF pravilima, radi se o borbi po pravilima full contacta, sa štitnicima i o međunarodnom sportu koji je predstavljen na olimpijskim igrama.
Međunarodna federacija taekwondoa (ITF) ima svoja pravila, s kontroliranim kontaktom, bez štitnika, ali i s većim brojem dozvoljenih tehnika.